A zašto?
Louis Vuitton namjerno uništava svoje skupe torbice koje ne uspije prodati:
- da ne bi ostalo viška
- da ne bi bilo ostataka od prethodnih sezona
- da ne bi nekom slučajno palo na pamet prodavati ih uz popust
- odnosno da bi umjetno stvorio nestašicu i smanjio ponudu?
Ono što proda – proda, što ne proda – zapali.
Zašto onda jednostavno ne proizvode manje, i tako uštede na materijalima, na trošku proizvodnje?
Zato što je trošak proizvodnje zapravo smiješan u odnosu na cijenu na etiketi.
Konačna cijena za kupca se najvećim dijelom sastoji samo od marže.
Proizvod je osmišljen tako da si ga samo bogati mogu priuštiti. Bolje je proizvesti nešto više, za svaki slučaj, možda se proda, nego nemati na stanju kad snob poželi iskeširati 100.000 dolara za torbicu. A ako se ne proda – u peć!
I u tome nisu jedini:
Burberry je 2018. uništio 37 milijuna dolara imovine…
These high-end brands need to maintain exclusivity to be categorized as high-end brands. If their products are readily available and sold at discounted prices, they simply lose their value and disappoint their fanbase.
